Išijas i hiropraktika
Išijas se odnosi na bol duž noge na putu prostiranja velikog sedalnog živca (nervus ischiadicus), odnosno regija koje
on i njegove grane inervšu. Uzrok bola je najčešće hernija intervertebralnog
diska i drugi mehanički uzroci usled pritiska na lumbosakralne nervne korenove
ili na sam nerv. Bol, takođe, mogu uzrokovati i faktori kao što su traume,
invazivni i zapaljenski procesi u okolini. Pored bola, česti su i poremećaji
senzibiliteta i motornih funkcija. Razumljivo je da će zbog širine mogućih
uzroka, detaljno dijagnostičko ispitivanje biti potrebno.
Korenovi lumbalnih i sakralnih nerava koji izlaze između
kičmenih pršljenova, spajaju se i zajedno čine više nerava od kojih je i n. ischiadicus. Ovaj najjači, najdeblji
i najduži živac u ljudskom organizmu se nakon izlaska iz karlice spušta zadnjom
stranom butine, prolazeći između mišića karlice i zadnjice. U nivou gornjeg
dela zatkolene jame, deli se na još dva nerva (n. tibialis i n. peroneus
communis) koji inervišu mišiće i kožu potkolenice.
Lumbalna diskus hernija najčešće nastaje u nivou
intervertebralnog diska L4 – L5 i L5 – S1. Patologija i tretiranje hernija lumbalnog
intervertebralnog diska manuelnim metodama opisano je u tekstu o diskus herniji. Drugi značajni indikator za manuelnu terapiju je tzv kompresioni sindrom ili „sindrom grlića flaše“ (bottleneck syndrome). Naime, ovaj skup
simptoma nastaje kada nerv koji prolazi kroz veoma uzan, krut anatomski prostor, sačinjen od okolnog mekog i
koštanog tkiva, biva izložen mehaničkoj iritaciji. Nerv je tada uklješten,
pritisnut ili istegnut. Kada ovakvo stanje traje dovoljno dugo, pokrene se niz
patofizioloških reakcija koje na kraju rezultiraju zadebljanjem nerva, njegovom
ne elastičnošću i fiksacijom za okolne strukture.
Bottleneck sindrom nervusa išijadikusa najčešće se
razvija u sedalnom predelu, na mestu njegovog izlaska iz karlice. Pored ostalih
uzroka, nastaje direktnim udarom u sedalni predeo, npr padom na zadnjicu čime
se direktno pogađa nerv i oštećuje. Zatim, dugotrajnim sedenjem na ivici
stolice, „useca“ se gornji deo butine na putu prolaska nerva. Aktivnosti koje
zahtevaju često smenjivanje prebacivanja težine tela sa noge na nogu su
preduslovi za povredu nerva. Isto tako, kompresioni sindrom može nastati i u
slučaju značajne razlike u dužini nogu ili zbog subluksacije kostiju nogu,
karlice ili lumbalnog dela kičme.Ovakvi narušeni biomehanički odnosi će
nesumnjivo povećati napetost mišićnog i vezivnog tkiva, sužavajući još više
uzan anatomski prostor kroz koji prolazi sam nerv.
Osoba se najčešće žali na bol u zadnjici i duž zadnje
i/ili spoljne strane gornjeg dela butine koji se širi na dole prema zadnjoj,
spoljašnjoj ili unutrašnjoj strani lista potkolenice. Iako se bol može javiti i
na tabanu, češće su prisutne tzv. parestezije,
odnosno osećaj mravinjanja, bockanja ili paljenja na spoljnoj i donjoj strani
stopala usled narušene provodljivosti nerva. Savijanje tela, podizanje tereta,
kašljanje, kijanje, istezanje noge ili sedenje pogoršavaju bol. Prilikom
hodanja, stajanja ili ležanja, bol je više podnošljiva. Moguća je i pojava
grčeva i/ili osećaja stezanja u mišićima potkolenice. Ukoliko je došlo do
slabosti i atrofije mišića treba preispitati opravdanost manuelne terapije zbog
mogućeg težeg i/ili nepovratnog oštećenja nerva.
Za oslobađanje nervusa išijadikusa od fiksacija
priraslicama kao i za njegov nesmetan prolazak kroz tkiva, manuelna terapija
perifernih nerava je odličan izbor, uz, razume se, ostale metode manuelne
medicine/hiropraktike. Manipulacija sedalnog nerva se u ovom slučaju vrši
mobilizacijom nervnog tkiva u odnosu na okolno mišićno, vezivno i koštano
tkivo. Položaji klijenta su na leđima, boku ili stomaku. Pored tretiranja
nerva, okolni mišići i ligamenti se oslobađaju napetosti manuelnom terapijom, a
okolni zglobovi (karlični, zglob kuka, intervertebralni lumbalni) se
„nameštaju“ i dovode u najpovoljniji položaj za funkcionisanje. Nakon terapije
smanjenje ili nestanak simptoma je evidentan.
Коментари
Постави коментар
Reakcije